Skip to main content

8. Tjedan:

  • Derivacije

1. Uvod u derivacije

1.1. Povijesni pregled i značaj derivacija

Pojam derivacije razvijen je u 17. stoljeću, ponajviše zahvaljujući radovima Isaaca Newtona i Gottfrieda Wilhelma Leibniza, koji su ujedno stvorili i temelje za diferencijalni i integralni račun. U to vrijeme njihova primjena pomogla je u rješavanju problema gibanja planeta, izračuna brzine i akceleracije, a danas su derivacije i diferencijalni račun općenito nezaobilazni u gotovo svim područjima prirodoslovlja, tehnike i društvenih znanosti.

  • Newton je derivacije promatrao kroz fizikalni kontekst brzine i akceleracije.
  • Leibniz je razvijao simboličke zapise derivacija i integrala koje koriste matematičari diljem svijeta.

1.2. Definicija derivacije funkcije

Neka je ff funkcija realne varijable xx. Derivacija funkcije ff u točki xx definirana je kao granična vrijednost omjera promjene funkcije i promjene argumenta, kada se ta promjena argumenta teži nuli:

f(x)  =  limΔx0f(x+Δx)f(x)Δx.f'(x) \;=\; \lim_{\Delta x \to 0} \frac{f(x + \Delta x) - f(x)}{\Delta x}.

Ako ta granica postoji, kažemo da je ff derivabilna u točki xx, a vrijednost f(x)f'(x) zovemo derivacijom funkcije ff u točki xx.

1.3. Geometrijsko značenje derivacije

Geometrijski, derivacija f(x)f'(x) predstavlja nagib (koeficijent smjera) tangente na graf funkcije ff u točki xx. Ako nacrtate graf funkcije f(x)f(x), derivacija vam govori koliko je taj graf “strm” u nekoj točki i opisuje brzinu promjene funkcije.


2. Pravila deriviranja

2.1. Osnovna pravila deriviranja

  1. Derivacija konstante: Ako je f(x)=cf(x) = c (gdje je cc konstanta), tada je

    f(x)=0.f'(x) = 0.
  2. Derivacija potencije: Ako je f(x)=xnf(x) = x^n, tada je

    f(x)=nxn1.f'(x) = n \cdot x^{n-1}.
  3. Linearna kombinacija: Ako su ff i gg derivabilne, te a,ba, b konstante, tada je

    (af(x)+bg(x))=af(x)+bg(x).(a f(x) + b g(x))' = a f'(x) + b g'(x).
  4. Umnožak (Produktna formula): Ako su ff i gg derivabilne, tada je

    (f(x)g(x))=f(x)g(x)+f(x)g(x).(f(x) \cdot g(x))' = f'(x) g(x) + f(x) g'(x).
  5. Kvocijent (Quotientna formula): Ako su ff i gg derivabilne, te g(x)0g(x) \neq 0, tada je

    (f(x)g(x))=f(x)g(x)f(x)g(x)(g(x))2.\left(\frac{f(x)}{g(x)}\right)' = \frac{f'(x)g(x) - f(x)g'(x)}{(g(x))^2}.

2.2. Derivacija složenih funkcija

Ako je dana složena (kompozitna) funkcija h(x)=f(g(x))h(x) = f(g(x)), pravilo lanca (chain rule) kaže:

h(x)=f(g(x))g(x).h'(x) = f'(g(x)) \cdot g'(x).

Primjer:
Neka je h(x)=sin(x2)h(x) = \sin(x^2). Ovdje možemo prepoznati:

  • Vanjsku funkciju f(u)=sin(u)f(u) = \sin(u),
  • Unutarnju funkciju g(x)=x2g(x) = x^2.

Prema pravilu lanca:

h(x)=ddxsin(x2)=cos(x2)2x=2xcos(x2).h'(x) = \frac{d}{dx} \sin(x^2) = \cos(x^2) \cdot 2x = 2x \cdot \cos(x^2).

2.3. Derivacije osnovnih elementarnih funkcija

  • Exponencijalna funkcija: (ex)=ex(e^x)' = e^x.
  • Opća eksponencijalna funkcija: (ax)=axln(a)(a^x)' = a^x \ln(a), za a>0a>0.
  • Logaritam: (lnx)=1x(\ln x)' = \frac{1}{x}.
  • Trigonometrijske funkcije:
    • (sinx)=cosx(\sin x)' = \cos x
    • (cosx)=sinx(\cos x)' = -\sin x
    • (tanx)=sec2x=1+tan2x(\tan x)' = \sec^2 x = 1 + \tan^2 x
    • (cotx)=csc2x(\cot x)' = -\csc^2 x
    • (secx)=secxtanx(\sec x)' = \sec x \tan x
    • (cscx)=cscxcotx(\csc x)' = -\csc x \cot x

2.4. Logaritamsko deriviranje

Logaritamsko deriviranje korisno je kada je funkcija zadana kao umnožak više faktora, potencija ili komplikacija. Postupak je sljedeći:

  1. Uzimamo prirodni logaritam s obje strane: ln(f(x))=ln()\ln(f(x)) = \ln(\dots).
  2. Deriviramo implicitno.
  3. Rješavamo izraz za f(x)f'(x).

Primjer:
Neka je f(x)=x2(3x+1)4ex2.f(x) = x^2 \cdot (3x + 1)^4 \cdot e^{x^2}. Logaritmirajmo obje strane:

ln(f(x))=ln(x2(3x+1)4ex2)=ln(x2)+ln((3x+1)4)+ln(ex2).\ln(f(x)) = \ln\bigl(x^2 (3x+1)^4 e^{x^2}\bigr) = \ln(x^2) + \ln\bigl((3x+1)^4\bigr) + \ln\bigl(e^{x^2}\bigr).=2lnx+4ln(3x+1)+x2.= 2 \ln x + 4 \ln(3x+1) + x^2.

Deriviramo:

f(x)f(x)=ddx(2lnx+4ln(3x+1)+x2)=2x+433x+1+2x.\frac{f'(x)}{f(x)} = \frac{d}{dx}\bigl(2 \ln x + 4 \ln(3x+1) + x^2\bigr) = \frac{2}{x} + 4 \cdot \frac{3}{3x+1} + 2x.=2x+123x+1+2x.= \frac{2}{x} + \frac{12}{3x+1} + 2x.

Naposljetku,

f(x)=f(x)(2x+123x+1+2x).f'(x) = f(x) \cdot \left( \frac{2}{x} + \frac{12}{3x+1} + 2x \right).

A kako je f(x)=x2(3x+1)4ex2f(x) = x^2 (3x+1)^4 e^{x^2}, dobijemo

f(x)=x2(3x+1)4ex2(2x+123x+1+2x).f'(x) = x^2 (3x+1)^4 e^{x^2} \left( \frac{2}{x} + \frac{12}{3x+1} + 2x \right).

2.5. Derivacije implicitno zadanih funkcija

Ako je funkcija zadana implicitno jednadžbom F(x,y)=0F(x,y) = 0, tada deriviramo obje strane jednadžbe po xx, vodeći računa o tome da je yy funkcija od xx. Tada vrijedi:

dydx=FxFy,\frac{dy}{dx} = - \frac{\frac{\partial F}{\partial x}}{\frac{\partial F}{\partial y}},

pod uvjetom da je Fy0\frac{\partial F}{\partial y} \neq 0.

Primjer:
Jednadžba kružnice polumjera 1: x2+y2=1x^2 + y^2 = 1. Deriviramo po xx:

2x+2ydydx=0dydx=xy.2x + 2y \frac{dy}{dx} = 0 \quad \Longrightarrow \quad \frac{dy}{dx} = -\frac{x}{y}.

3. Tangenta i normala

3.1. Tangenta: definicija i geometrijsko značenje

Tangenta na graf funkcije f(x)f(x) u točki x0x_0 je pravac koji “dodiruje” graf u toj točki i ima isti nagib kao i graf funkcije. Derivacija f(x0)f'(x_0) upravo je koeficijent smjera tog pravca.

3.2. Jednadžba tangente

Ako je y=f(x)y = f(x), a f(x0)f'(x_0) postoji, jednadžba tangente u točki (x0,f(x0))(x_0, f(x_0)) glasi:

yf(x0)=f(x0)(xx0).y - f(x_0) = f'(x_0) \bigl(x - x_0\bigr).

Primjer:
Za f(x)=x2f(x) = x^2, pronađimo tangentu u točki x0=1x_0 = 1.

  • f(1)=12=1f(1) = 1^2 = 1
  • f(x)=2x    f(1)=2f'(x) = 2x \implies f'(1) = 2

Jednadžba tangente je:

y1=2(x1)y=2x1.y - 1 = 2 \bigl(x - 1\bigr) \quad \Longrightarrow \quad y = 2x - 1.

3.3. Normala: definicija i jednadžba

Normala na graf funkcije u točki (x0,f(x0))(x_0, f(x_0)) je pravac okomit na tangentu. Ako je nagib tangente f(x0)f'(x_0), tada je nagib normale:

mnormale=1f(x0),m_\text{normale} = -\frac{1}{f'(x_0)},

pod uvjetom da f(x0)0f'(x_0) \neq 0.

Jednadžba normale potom glasi:

yf(x0)=1f(x0)(xx0).y - f(x_0) = -\frac{1}{f'(x_0)} \bigl(x - x_0\bigr).

3.4. Primjeri primjene tangente i normale

  • Optika: Kut upadnog svjetlosnog zraka i kut refleksije računaju se preko tangente površine.
  • Geometrija krivulja: Duljina i putanja kretanja točke na krivulji također se mogu analizirati pomoću tangenti i normala.

4. Diferencijal i aproksimacija

4.1. Definicija diferencijala

Za derivabilnu funkciju y=f(x)y = f(x), diferencijal dydy definira se kao:

dy=f(x)dx.dy = f'(x)\,dx.

Ovdje je dxdx mala promjena u xx, a dydy približna (linearna) promjena u yy.

4.2. Približno računanje pomoću diferencijala

Diferencijal se često koristi za aproksimaciju vrijednosti funkcije kada je pomak dxdx malen:

f(x+Δx)f(x)+f(x)Δx.f(x + \Delta x) \approx f(x) + f'(x) \, \Delta x.

Ovo se naziva linearna aproksimacija ili tangentna aproksimacija.

4.3. Linearna aproksimacija funkcija

Linearizacija funkcije ff oko točke x0x_0 glasi:

L(x)=f(x0)+f(x0)(xx0).L(x) = f(x_0) + f'(x_0) \, (x - x_0).

To je jednadžba tangente u točki x0x_0, a služi za brzu procjenu vrijednosti f(x)f(x) blizu x0x_0.

4.4. Primjene diferencijala u inženjerskim problemima

  • Procjena pogreške mjerenja: Ako veličina ff ovisi o mjerljivoj veličini xx, tada je diferencijal dff(x)dxdf \approx f'(x) dx aproksimacija promjene u ff uzrokovane malom pogreškom u xx.
  • Optimizacija tolerancija: U konstrukciji ili elektronici, diferencijali pomažu pri određivanju kolike smiju biti odstupanja ulaznih parametara da bi uređaj i dalje normalno funkcionirao.

5. Višestruke derivacije i diferencijali

5.1. Druga i višeg reda derivacije

  • Druga derivacija f(x)f''(x) je derivacija prve derivacije f(x)f'(x). Ona opisuje brzinu promjene brzine promjene originalne funkcije.
  • Višeg reda derivacije se mogu nastaviti (treća, četvrta, ...) ako funkcija ostaje dovoljno “glatka”.

Primjer:
Ako je f(x)=x3f(x) = x^3, onda je:

f(x)=3x2,f(x)=6x,f(x)=6.f'(x) = 3x^2, \quad f''(x) = 6x, \quad f'''(x) = 6.

5.2. Primjene višestrukih derivacija

  • Fizika: Druga derivacija položaja d2sdt2\frac{d^2s}{dt^2} daje akceleraciju, treća derivacija može opisati “ubrzanje akceleracije” (tzv. “jolt”).
  • Analiza krivulja: Druga derivacija daje informacije o zakrivljenosti i konveksnosti funkcije.

5.3. Višestruki diferencijali

Za drugi diferencijal vrijedi:

d2y=d(dy)=d(f(x)dx).d^2y = d(dy) = d(f'(x)\,dx).

Iako ima svoju formalnu definiciju, u praksi se više koriste druge derivacije nego sam d2yd^2y.


6. Teoremi diferencijalnog računa

6.1. Fermatov teorem

Fermatov teorem kaže da ako funkcija ff ima lokalni ekstrem (maksimum ili minimum) u točki x0x_0 te je derivabilna u toj točki, tada je

f(x0)=0.f'(x_0) = 0.

6.2. Rolleov teorem

Rolleov teorem: Neka je ff kontinuirana na segmentu [a,b][a,b] i derivabilna na otvorenom intervalu (a,b)(a,b). Ako je f(a)=f(b)f(a) = f(b), tada postoji barem jedna točka c(a,b)c \in (a,b) takva da je

f(c)=0.f'(c) = 0.

6.3. Lagrangeov teorem srednje vrijednosti

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti (MVT) generalizira Rolleov teorem. Ako je ff kontinuirana na [a,b][a,b] i derivabilna na (a,b)(a,b), tada postoji točka c(a,b)c \in (a,b) takva da

f(c)=f(b)f(a)ba.f'(c) = \frac{f(b) - f(a)}{b - a}.

6.4. Cauchyjev teorem srednje vrijednosti

Cauchyjev teorem je još općenitija verzija. Za dvije funkcije ff i gg, koje su kontinuirane na [a,b][a,b] i derivabilne na (a,b)(a,b), te za koje g(x)0g'(x) \neq 0 na (a,b)(a,b), postoji točka c(a,b)c \in (a,b) takva da

f(c)g(c)=f(b)f(a)g(b)g(a).\frac{f'(c)}{g'(c)} = \frac{f(b) - f(a)}{g(b) - g(a)}.

7. Primjene derivacija

7.1. Optimizacija i pronalaženje ekstrema funkcija

  • Lokalni ekstremi (lokalni minimumi/maksimumi) traže se rješavanjem jednadžbe f(x)=0f'(x) = 0.
  • Druga derivacija pomaže u određivanju prirode ekstrema:
    • Ako je f(x0)>0f''(x_0) > 0, tada je x0x_0 lokalni minimum.
    • Ako je f(x0)<0f''(x_0) < 0, tada je x0x_0 lokalni maksimum.

Primjer:
Neka je f(x)=x33x29x+27f(x) = x^3 - 3x^2 - 9x + 27. Tražimo ekstremne vrijednosti:

f(x)=3x26x9=3(x22x3)=3(x3)(x+1).f'(x) = 3x^2 - 6x - 9 = 3(x^2 - 2x - 3) = 3(x-3)(x+1).

Nule su x=3x = 3 i x=1x = -1. Analizom druge derivacije:

f(x)=6x6.f''(x) = 6x - 6.f(3)=186=12>0lokalni minimum u x=3,f''(3) = 18 - 6 = 12 > 0 \quad \Longrightarrow \text{lokalni minimum u } x=3,f(1)=66=12<0lokalni maksimum u x=1.f''(-1) = -6 - 6 = -12 < 0 \quad \Longrightarrow \text{lokalni maksimum u } x=-1.

7.2. Analiza zakrivljenosti i infleksijske točke

  • Zakrivljenost (konkavnost i konveksnost) određuje se drugom derivacijom:
    • Ako je f(x)>0f''(x) > 0, graf je konveksan (nasmiješena parabola).
    • Ako je f(x)<0f''(x) < 0, graf je konkavan (namrgođena parabola).
  • Infleksijska točka je točka gdje se funkcija “lomi” iz konveksne u konkavnu (ili obratno). Najčešće se događa kad je f(x)=0f''(x) = 0 (uz neke dodatne uvjete).

7.3. Ekonomija: marginalni troškovi i prihodi

U ekonomiji, ako je C(x)C(x) funkcija ukupnog troška proizvodnje xx proizvoda, onda je marginalni trošak definiran kao derivacija C(x)C'(x). Ona govori koliko će se trošak promijeniti kada se proizvede jedna jedinica više.

Primjer:
Ako je C(x)=1000+20x0.02x2C(x) = 1000 + 20x - 0.02x^2, tada je

C(x)=200.04x.C'(x) = 20 - 0.04x.

Marginalni trošak je dakle linearan i smanjuje se s povećanjem xx.

7.4. Fizika: brzina i ubrzanje

U fizici, ako je s(t)s(t) položaj tijela u trenutku tt:

  • Brzina: v(t)=s(t)v(t) = s'(t).
  • Ubrzanje: a(t)=s(t)a(t) = s''(t).

Primjer:
Neka je s(t)=5t2+10t+1s(t) = 5t^2 + 10t + 1 (mjerna jedinica npr. u metrima, a tt u sekundama).

  • v(t)=10t+10v(t) = 10t + 10
  • a(t)=10a(t) = 10

Tijelo se giba s linearnim rastom brzine (kad ne uračunavamo vanjske sile osim one koja ubrzava konstantno 10 m/s2^2).